Fiziološki mehanizmi regulacije mišićne snage
Maksimalna snaga čovjeka ovosi o biomehaničkim karakteristikama kretanja ( dužina poluga, mogućnost aktiviranja velikih mišićnih skupina ...) i stupnju napetosti pojedinog mišića. Sama pak, napetost ovisi o :
1. PERIFERNIM FAKTORIMA – reaktivnošću mišića
2. CENTRALNIM FAKTORIMA – koordinacija mišićne aktivnosti posredstvom CNS-a ( inter i intramuskularna koordinacija )
Periferni faktori
Među perifernim faktorima koji utječu na veličinu mišićne snage najvažnija je veličina mišića, tj. njegov poprečni presjek ( veći poprečni presjek rezultira većom snagom mišića ). Poznato je da se veličina mišića povećava treningom snage. Postoje dvije vrste mišićne hipertrofije:
Hipertrofija sarkoplazme – povećanje sarkoplazme i nekontraktilnih bjelančevina koje znatno ne utječu na snagu mišića
Hipertrofija miofibrila – povećanje miofibrila, odnosno aktina i miozina, kontraktilnih bjelančevina odgovornih za produkciju mišićne snage
Centralni faktori
Unutarmišićna koordinacija
Gradacija naprezanja ostvaruje se:
a) uključivanjem različitog broja motoričkih jedinica ( MJ ). MJ se aktiviraju po principu veličine. Mali motoneuroni ( s niskim pragom ekscitacije ) se uključuju prvi, a kako se povećavaju zahtjevi za većim silama, povećava se i uključivanje velikih MJ. Redoslijed aktivacije MJ je neovisan o brzini povećanja sile. Ipak, kod mišića koji vrše više funkcja ( pokreta ) redoslijed aktivacije ovisi o karakteru pokreta. Iste MJ mogu imati nizak prag ekscitacije za jedan pokret i visok za drugi ( pr. fleksija i supinacija dvoglavog mišića nadlaktice )
b) promjenom frekvencije impulsa. Frekvencija impulsa se povećava s porastom naprezanja ( od 5-6 do 35-40/sek kod maksimalnih naprezanja ). MJ se aktiviraju po zakonu “ sve ili ništa “ pa ne postoji gradacija u razini ekscitacije motoneurona. Gradacija sile jednog motoneurona ovisi o promjenama frekvencije njegove ekscitacije ( maksimalna brzina skraćivanja brzih motoričkih vlakana je i do 4 puta veća od maksimalne brzine skraćivanja sporih motoričkih vlakana ). U rasponu od 80-100 % maksimalne mišićne snage, sila se povećava gotovo isključivo povećanjem frekvencije impulsa. Pri submaksimalnom mišićnom naprezanju frekvencija impulsa ne dostiže maksimalne vrijednosti.
c) sinhronizacijom aktivnosti motoričkih jedinica . U normalnim uvjetima MJ djeluju nesinhronizirano kako bi proizvodile glatke i precizne pokrete. S povećanim zahtjevima, u slučaju maksimalnih mišićnih naprezanja, dolazi do sinhronizacije aktivnosti MJ. S povećanjem treniranosti povećava se sposobnost sinhronizacije impulsa. Pri submaksimalnom je naprezanju aktivnost MJ nesinhronizirana ( MJ rade na smjenu prema stupnju zamora pa se takvim treningom usavršava mehanizam smjenjivanja MJ što dovodi do povećanja izdržljivosti, ali ne i maksimalne snage
Međumišićna koordinacija
Svaka vježba, pa i ona najjednostavnija zahtjeva koordinaciju različitih mišićnih grupa. Zato glavni cilj treba biti usavršavanje obrasca kretanja, a tek onda snaga pojedinog mišića ili kretnja jednog zgloba ( upravo to što treniraju mišić, a ne pokret je, po Zaciorskom, glavni nedostatak rada na trenažerima )
prof. Marino Bašić