Fizioterapija u sportu
Uvod
Posljednjih desetljeća pristup sportu se znatno izmijenio. Mnogima je sport postao osnovno i jedino zanimanje. Primjenjujući rezultate najnovijih znanstvenih istraživanja o sportu i sportašima, treneri su uspjeli naći načine da svoje sportaše učine bržima, snažnijima, izdržljivijima… Takvi sportaši lakše ispunjavaju tehničko-taktičke zamisli svojih trenera i zato se, naravno, više cijene. U nekim sportovima se promjenom pravila dobilo na atraktivnosti, igra je postala brža, ali je za sportaša postala zahtjevnija.
Povećanjem zahtjeva sporta, sportaši svoja tijela izlažu većim opterećenjima, kako za vrijeme natjecanja, tako i za vrijeme treninga. Da bi se sport što više približio publici, koja je veliki izvor prihoda u sportu, organizira se sve veći broj natjecanja. Na taj način se sportašima pruža prilika da se još bolje promoviraju, ali im se i skraćuje vrijeme potrebno za odmor i oporavak.
Sve to dovodi do velikog preopterećenja organizma sportaša, poglavito njegovog lokomotornog sustava, koji je onda podložniji pojavi ozljeda i oštećenja.
Moguće ozljede sputavaju sportaša u njegovim aktivnostima, a to u svakom klubu nameće potrebu za njegovim što bržim oporavkom.
Sve to dovoljno govori o važnosti sportske medicine, a poglavito fizioterapije, u modernom sportu. Ona svoju zadaću ne pronalazi samo na području liječenja i rehabilitacije, već i na području prevencije ozljeda.
Ozljede i oštećenja
Ozljeda je svako oštećenje tkiva nastalo u određenom i ograničenom vremenu. Svojstvo je ozljede akutnost, tj., sportaš zna točno odrediti vrijeme nastanka ozljede i njen uzrok (pad, udarac i sl.). Pojam sportske ozljede obuhvaća sve ozljede koje su nastale prigodom bilo kakve kineziološke aktivnosti.
Za razliku od ozljede, kod nastanka oštećenja sportaš nije osjetio ili se i ne sjeća vremena nastanka oštećenja. Oštećenje je najčešće posljedica niza mikrotrauma. Zbog toga se za takva oštećenja rabi naziv „sindrom prenaprezanja“. Svojstvo oštećenja je kroničnost.
Uzroci ozljeđivanja u sportu
Uzroci ozljeđivanja u sportu kao posljedica loših trenažnih procesa jesu:
- neprilagođenost oblika i veličine opterećenja dobi i spolu
- neprimjereni sadržaji treninga
- loša selekcija
- loši uvjeti u kojima se provode treninzi
- manjak brige o sportskoj obući
- praćenje teorijskih postavki u planiranju treninga bez utvrđivanja statusa svake osobe posebno
- manjak brige o prehrani sportaša i ritmu opterećenje-relaksacija
- manjak brige o oblicima slobodnog vremena sportaša
- neredoviti i nepotpuni liječnički pregledi itd.
Jedan od čestih uzroka ozljeđivanja sportaša je i umor i slaba kondicija. Umor usporava kretanje i reflekse, pa sportaš postaje tromiji, sporiji i slabiji.
Rehabilitacija sportske ozljede
Prigodom zadobivanja ozljede fizioterapeut mora reagirati odmah kako bi se smanjile njene posljedice. Najveći broj sportskih ozljeda praćen je krvarenjem u žarištu ozljede i stvaranjem hematoma. Osnovna je zadaća fizioterapeuta u tom trenutku poduzeti radnje kojima je cilj smanjiti i kontrolirati hematom. U tu svrhu koriste se osnovna načela zbrinjavanja ozljeda, a to su:
- pošteda (rest) R
- hlađenje (ice) I
- kompresija (compresion) C
- elevacija (elevation) E
Ukoliko su pravilno i pravodobno primijenjena osnovna načela zbrinjavanja sportskih ozljeda, čak i velike i teške ozljede koje zahtijevaju operacijsko liječenje zacjeljuju brže i s boljim funkcionalnim rezultatom. Nakon ovih prvih postupaka liječenja, kojima je cilj smanjiti bolnost i oteklinu, pristupa se funkcionalnoj rehabilitaciji, koja se bazira na kineziterapiji, a za cilj ima što brži i što sigurniji povratak sportaša na sportska borilišta.
Općenito, rehabilitacija sportske ozljede obuhvaća ove etape:
- prvih 48-72 sata primjenjujemo osnovna načela RICE
- vježbe istezanja i statičke vježbe (bol je granica, zadržati položaj do 15 sek., ne trzati)
- uz vježbe istezanja i statičke vježbe, postupno uvođenje dinamičkih vježbi (poštovati granicu boli)
- uz postupno povećanje intenziteta i trajanja vježbi, početi s pravocrtnim trčanjem
- uvoditi vježbe specifične za sport bez izravna kontakta sa suigračem, trčanje s promjenom smjera, trening taktike
- povratak natjecanju –početak na nižoj razini (trening utakmice)
Rehabilitacija sportaša specifična je zbog imperativa što bržeg povratka na teren. Bez obzira na to, rehabilitaciju treba provesti kvalitetno i ne izostaviti ni jednu etapu, jer bi to povećalo rizik od ponovnog ozljeđivanja.
Prevencija ozljeda
Iako su fizioterapeuti u sportu uglavnom angažirani da bi rehabilitirali ozljede, ne smijemo zaboraviti ulogu fizioterapeuta u prevenciji ozljeda. Jedan od čestih postupaka pripreme sportaša za aktivnost je bandažiranje. Bandažama najčešće preveniramo ozljede zglobova ili ih rabimo nakon rehabilitacije radi sprječavanja obnavljanja ozljede. Klasične bandaže koje se rade na taj način da fiksiraju zglob i onemogućavaju pun opseg pokreta u zglobu, polako se zamjenjuju funkcionalnim tapingom (Kinesio taping). Aplikacijom posebne elastične trake na tretirano područje, na aktivaciju se potiču mišići i ligamenti, i na taj način daju stabilnost zglobu, a da se pritom ne gubi opseg pokreta u zglobu.
U prevenciji ozljeda veliku ulogu imaju vježbe istezanja za postizanje dobre fleksibilnosti. Na tom području najbolji se rezultati postižu PNF (proprioceptivna neuromuskularna facilitacija) metodama „hold-relax“ i „contract-relax“. U suradnji s kondicijskim trenerom, osim vježbi istezanja, fizioterapeut provodi i educira sportaše pravilnom izvođenju programa inhibicije napetih mišića,programa stabilizacije trupa i vježbama ravnoteže.
Zaključak
Zbog sve većih sportskih napora i naprezanja neizbježno će dolaziti do sve težih ozljeda. Iz tog razloga će fizioterapeuti u sportu dobivati sve veću važnost, kako u programima rehabilitacije, tako i na području prevencije ozljeda, koja se sve ozbiljnije shvaća i kojoj se posvećuje sve veća pažnja.
Literatura:
- Heiner, S., Pećina, M.: Športska medicina, Naprijed, Zagreb 1995.
- Bojanić, I., Smerdelj, M.: Principi zbrinjavanja športskih ozljeda, Športska medicina - odabrana poglavlja, 1995.
Napisao: Ivan Golubiček