Ruptura rotatorne manšete
Rame je najpokretljiviji zglob u ljudskom tijelu, složenih struktura koje radeći udruženo omogućuju izvedbu pokreta potrebnih u svakodnevnom životu. Nažalost, zbog velike mobilnosti, rameni zglob je vrlo nestabilan. Kosti (nadlaktična kost, lopatica i ključna kost), i mreža mekog tkiva (ligamenti, tetive i mišići) rade zajedno kako bi proizveli pokrete u ramenu. Njihove radnje su usklađene kako bi zglob zadržale u njegovom prirodnom položaju dok izvodi pokrete ekstremnog opsega. Svaka struktura u ramenu ima veliku važnost u održavanju mobilnosti i stabilnosti ramena. Neke sportske aktivnosti i radnje mogu dovesti do preopterećenja struktura u ramenu i time uzrokovati ozljede. Ozljede ramena podjednako se često viđaju kod mladih osoba i sportaša, kao i kod starijih, fizički neaktivnih osoba.
Rameni mišići i tetive u zglobu rade sinkronizirano kako bi osigurali dinamičku stabilnost ramena.
Četiri su skupine ramenih mišića; mišići rotatorne manšete, kompleks tetive bicepsa, skapulotorakalni mišići i površinski mišići.
Mišići rotatorne manšete su subskapularis, supraspinatus, infraspinatus i teres minor. Oni su glavni stabilizatori koji drže glavu nadlaktične kosti u glenoidalnoj jami koja se nalazi na lopatici. Glenoidalna jama je preplitka i ne može glavi nadlaktične kosti pružiti dovoljno stabilnosti prilikom pokreta koje radi ruka. Mišići rotatorne manšete tvore omotač (manšetu) oko glave nadlaktične kosti, čvrsto je pritišćući uz lopaticu i sprečavajući iščašenje ramena.Kao što im i ime govori, osim funkcije zaštite, ovi mišići imaju zadatak obavljati pokrete rotacije ruke.
Kompleks tetive bicepsa također pomaže da se glava nadlaktične kosti zadrži u glenoidalnoj jami i pomaže u podizanju ruke.
Skapulotorakalni mišići podržavaju lopaticu i ne dozvoljavaju njeno odvajanje od trupa. Njihov glavni zadatak je da stabiliziraju lopaticu kako bi omogućili pravilne kretnje ramena.
Površinski mišići su veliki, snažni mišići važni za sveukupnu funkciju ramena. Ta skupina uključuje i deltoidni mišić, koji prekriva mišiće rotatorne manšete.
Konstantna iritacija tetiva mišića rotatorne manšete može dovesti do stanjivanja i deranja tetiva . Najčešće zahvaćena tetiva je tetiva supraspinatusa.
Ruptura mišića rotatorne manšete može biti posljedica traumatske ozljede ili trošenja kroz duži period vremena. U mlađih aktivnih ljudi, potpune rupture rotatorne manšete su rijetke. Ukoliko do njih ipak dođe, najčešće su rezultat radnje koja uključuje bacanja i odvija se iznad razine glave ozljeđenog, te se prilikom njihova izvođenja ispoljuje velika sila. Kod starijih ljudi ozljede su rezultat mikrotrauma kroz duži period godina.
Simptomi ozljeda mišića rotatorne manšete su bol i mišićna slabost. Na početku je bol izrazito oštra i stalna, da bi kasnije prešla u tupu bol. Bol se pojačava pri pokušaju izvođenja rotacije ruke i podizanja ruke iznad glave. Mišićna snaga je smanjena u onom smjeru u kojem djeluje oštećeni mišić. Najčešće je to supraspinatus, pa je slabost prisutna u pokušaju izvođenja podizanja ruke prema naprijed i izvođenja aktivnosti iznad glave.
Ruptura rotatorne manšete lako se dijagnosticira pažljivo uzetom anamnezom i kliničkim testovima. Dodatne dijagnostičke pretrage koriste se rijetko.
Poslije evaluacije simptoma, izvode se mišićni testovi kako bi se utvrdilo jeli došlo do rupture, i na kojem dijelu.
Rupture rotatorne manšete mogu se liječiti operativno i konzervativno. Najčešće se ozljeda prvo pokuša tretirati neoperativno. Velika većina pacijenata dobro reagira na tretman fizioterapije koji se sastoji od jačanja mišića rotatorne manšete, istezanja i vraćanja izgubljenog opsega pokreta. 2/3 pacijenata mogu očekivati značajna poboljšanja samo uz pomoć fizioterapije.Međutim, kod mlađih osoba kod kojih je ozljeda uzrokovana traumom, često je prvi izbor liječenja ipak operacija, koju je potrebno izvršiti što je prije moguće.
Za sve informacije možete se obratiti fizioterapeutu:
Ivan Golubiček: igolubicek@net.hr ili na mob: 098-765-226